Blog
nedjelja, veljača 28, 2010















upadam ti u prostor
nepažljivo
pretvaram se da znam
i čvrsto oslanjam
na neistinu
još jednu, tvoju

odlazim u bezvrijeme
propadam rasuta u kišu
bez pravca i smisla
pretopljena
mirna i spremna
kad se sve izokrene u ništa

na pad





sunseat @ 00:57 |Komentiraj | Komentari: 26 | Prikaži komentare
subota, veljača 13, 2010

















govoriš
osluškujem šapat
bez značenja

znam te
divlji si vjetar
ukroćen silom

i puštam da nestaneš
razlomljen
prazan

skrivena u pukotini
između svjetova
želim se smijati
drugačije
s tobom

no sve je gotovo
napisano odavno
u tvojoj knjizi
nedostaje par stranica

za sreću



sunseat @ 00:57 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
subota, prosinac 12, 2009














miris kestena
kuhanog vina
zaljubljeni parovi
nostalgična

svjetlo lanterne
stari krovovi
zamrli vrtovi
i večernje zvono
na gornjem
smiruje moj dan

nebom plove oblaci
kao siva paučina
zapleteni
tramvaj klizi bešumno
negdje

tiha večer
blistava,draga
zagrebačka
zima

bespomoćna pred ljepotom
hitam kutku utjehe
u osami
iznutra

kroz vrijeme
sve je isto



sunseat @ 00:15 |Komentiraj | Komentari: 33 | Prikaži komentare
nedjelja, studeni 22, 2009














bezbrižne osmjehe
tople poglede
a ni ne znam te
stvarnog

hladna zimska večer
nebo iznad mjeseca
zvjezdano
treperim
ja

utiskujem u pamćenje
beskrajnu radost
udišem miris
kao bakini kolači
neponovljiv
ti

i kad odlepršaju pahulje
kad izblijede slike
na rubu mog svijeta
još uvijek postojani
u snu

mi

*





 
sunseat @ 01:01 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
nedjelja, studeni 8, 2009















 okreni me još jednom


propni da vidim svoj kraj

a onda spusti nježno  

tijelu

da prepozna od čega jesam

ispiše praznine

napravi da budem

 ja

 Tvoja

 

i nisam dijete, ne sanjam

znam

samo je svijet postojan

ljudi su stranci

magla u prolazu

danas je drugo vrijeme

tamo gdje nismo

mi

 

igram se riječima

sama ali nisam

hladnoća je nemir i naš razmak

gradim svijet slovima

 između

 

vidiš da si ipak

vjetar


samo vjetar...

 

sunseat @ 00:03 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
srijeda, listopad 7, 2009














uspomene i padove
spajam
dobre razloge izgovaram
tišini

smijem se nevještoj sebi
nakon svega učinjenog
i dalje ne znam
smisao
postojanja

možda uhvatim nit
kad zaustaviš vrijeme
rječju
nadoknadiš neimanje
dodirom
razbacaš sve moje posloženo
i prekineš razum

svitanjem



sunseat @ 23:35 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
utorak, rujan 15, 2009















mozaik života slažem

morem

 

poput bajke zarobljen

kao stijena natkriven

težnjama

 

prošlost, sadašnjost 

sanjam

budućnost je tek djelić

ispod

 

misli

 

pretvaram suze u jezero

i lijepo, sve ljepše je

na liniji ravnoj

 

pogledu nema kraja










 
sunseat @ 08:21 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
nedjelja, srpanj 26, 2009

















na najljepša pitanja odgovore nemam

 

lomim se kao zraka dok prodirem ka tebi

umišljene dodire upijam, pospremam u sebi

krhotine snova spajam

i to čudesno sklopljeno tijelo razdvajam

da ne osjećam

 

otpuštam nas

ne brini

samo smanjujem probleme

općeprihvatljivije je

 

nošena daljinom

ostavljam trenutak

oblacima

 

čuvaj ga

 



sunseat @ 20:47 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
srijeda, lipanj 10, 2009














Uskovitlana. Na sto strana razbacana. Učitavam bez greške sada gdje izroniti na površinu, izbjeći lom. Preživljavam dane u lažnom miru. Gledam vrijeme u igri s ljudima i čekam ritmično ljuljanje vjetra što me noću konačno nosi u san. A onda sanjam...

Pušem kroz oblake i radim im pute, propuštam mjesečinu. Lijepa je. Srebrnastim sjajem dodiruje vodu, obasjava uspavane misli. Bacam s njima ispisane riječi, maglom ih prekrivam, a zatim titram polako srcu da shvati, pod oblakom. Lijepo je, da.

I gledam tu sliku u tamnoj tišini. Sve je stalo,  budi se samo svjetlo, vidim ga gore, a spavam. Prosipa ljubav na drugoj strani neba.

Ispod sam sama, uhvatiti je ne mogu. Uz mene je samo moj strah, traje. Hvatala sam taj zanos, pokušala sam, no isklizne mi, kod mene se ne zadrži, samo izmiče iz ruku, nestane.

I zato stvaram svoje male slike pod dubokim nanosima promišljanja. Zaustavljam u njima trenutak i oživljavam ga u sjećanjima... Moj zanos.

Možda jednom osjetim tu prosipanu toplinu, zaboravljenu smirenost predaha. Čvrsti zagrljaj, nježnost samog življenja.


Možda jednom.



sunseat @ 23:53 |Komentiraj | Komentari: 20 | Prikaži komentare
subota, travanj 25, 2009


















mokra i blistava, ponovno sastavljena
iz najdubljeg izvora iscrpljena

čujem kucanje
to dolazi iz tebe, prelazi u mene
nepostojeća sam znam, većini uzaludna
ma neka...

prirodno je biti ja, gipka pod prstima

tražim utjehu u tvojim slovima, a sanjam o usnama
i puštam ti vrijeme
jer drugi život nemam, a ovog dio nisi
no nekako znam

uz mene si



sunseat @ 00:33 |Komentiraj | Komentari: 22 | Prikaži komentare
Brojač posjeta
20757
 
Index.hr
Nema zapisa.